Nazad na rubriku   Nazad na rubriku

Humor našeg kraja 2

 Crveno svjetlo
(Mrgud)



Došlo vrijeme, da poslije dužeg vremena, Ante posjeti svoga brata u Zagrebu.Nikad svojim fićkom nije išao na tako dalek put, pa eto, još i u taku gužvu, koja neminovno prati svaki veliki grad.Prilika je tim veća, pošto mu je brat Filip (čini mi se da se tako zvao),pri ruci, i on ce voziti ispred njega.Ali, Ante će njemu prije nego su krenuli:"Brate Pilipe, mulin te ki svetu Nedilj'cu, nemuj voziti prebrza, jerbo, tvoj merđan je i onako brzi, a pogotovu te mulin, kad udjemo u Zagrep, vozi polako, jer ako te izgubin, ni k' tebi, a, nit' u Benkovac ti nema meni."
Vozi brat Pilip prvi, i sve štima, al', ne lezi vraže,na jednom semaforu u Zagrebu,on prođe kroz žuto, a Ante se sav spetlja, pa po gasu, al', uvati ga crljeno.Za njegovu nesreću, mil'cajac bijaše odmah s' druge strane semafora, pa punu u pištaljku.
Ante, sav zbunjen pritisnu kočnicu, i fićko stade.
"Pa,čovječe, kaj ste vi poludjeli, prošli ste kroz crveno!"Al' Ante nema vremena puno pričati, pa ga brzo, sav zadihan i izbezumljen prekida;"Esam, esam,proša sam, na brzu ruku govori kol'ko to košta, jer će mi uteći brat Pilip."



Njonji
(Mrgud)

"Šta je sa vama gospodine,"-pita Koko, praveći se da ga ne poznaje.
" Šta m'je? Kao prvo, zdravctveno ctanje pogoršano moj doktole, boli, priticka cvukud, tisti, necto nije u redu," rece Njonji.
"Dobro, dobro,nemojte se sekirati, sve će biti u redu, nego, kako se vi ono zovete?"-upita Koko.
" Gojko Latcmanovitc," protrtlja Njonji.
"Aa, boli vas velite svukud?"
" Cvukud, cvuuukud."
"Kašljete li?"
" Bogami kacljem, kacljem, kad mi ce kod namane, al', cve cesce i cesce."
"Dooobro, a, kako ono rekoste, da vam je ime?"-opet ce Koko.
" Gojko Latcmanovitc rekoh!" -povisi ton Njonji.
"Da, daa, rekli ste mi, aaa, gdje vi ono radite mladiću?"
" Fala na komplimentu doktole. IGM Dzapudzane."
"Dobro, najprije da vidimo pritisak"-reče doktor.
" Bogami, čini mi ce da mi je ckocio!" -reče Njonji, migajući doktoru i gledajući u mladu medicinsku sestru.
"Budite ozbiljni gospodine...,kako ono rekoste da se zovete?-"provocira Koko.
Njonji, već pomalo iznerviran, reče još jačim tonom:"Pa, Gojko Latcmanovitc, doktole!"
"A, gdje ono radite, rekoste?" -opet će Koko.
Temperatura raste, ali se Njonji, ipak suzdržava, pa opet ponovi, ali, i ovaj put žešće:" III Gee EMmm Dzapudzane!!!"
"Dobro je, dobar je pritisak, možda, trenutno, malo povišen,ali, nije ništa strašno, mala prehlada, sigurno vas je uhvatila negdje promaja?"-reče Koko.
" Da promaja...,promajetina, moj doktole, po vazd' cjeli ubogci dan cvirli na poslu, to, to vise nije normalno," zatrtlja Njonji.
"Na poslu, kažete, a, gdje vi ono radite?"- doljeva ulje na vatru  Koko.
" Ctaaa, dje ladim? "Ecs' ti nolmalno gluv, il' clabo, bokcemi tuvics, ti ci ckloz pocenilio cojece!" -vice Njonji, -" koliko puta ti tleba repetilati, ti ci stvalno gluv!!!"
"Nisam gluv ni senilan gospodine, i molim vas ljepo, ne vređajte, šta ima tu čudno, gdje radite, ljepo vas pitam?"-sav ozbiljan pita Koko, a jedva se suzdržava da ne pukne u smjeh.
" Đe ladim 'eli?" -ponovi Njonji za njim.
"Da, gdje radite gospodine?"
" Na Jankolov'ci, pljeckam pomidole da prije pocrvene, picka ti matel'na gluva, koga's ti czajebavati!" -i izleti iz ordinacije breštimajući.
Koko, poslje ovog nije cijeli dan doša sebi od smija.


 
 Gešo
(Mrgud)

Gešo upa u avliju i ukra domaćici tuku.
Nasta graja od gazdarice, vid'la ga, pa sva zajapurena, okerepi za njim, vičući iz sve glave:"Stani nesrećo, vrati mi starku, žalost te ujela!!!"
Gešo, smota tuku pod mišku, i šipči niz put, prevrćući kamenje pod sobom, i, nit se ne obazire.
Baš u tom momentu, kroz selo prolazi plavi milici'ski stojadin, i žena, vidjevši ga, zavika:"Lopov, drž'te lopova, ukrade mi tuku, ospice ga pojele!"
Gešo krenuo stramput'ce, a mil'cajac, utrni aut', pa potrča za njim.
"Staniii, stani u ime zakona i benkovačke milicije!" -viče mil'cajac, sve trčući.
Ma kakvi, Gešo ne posustaje, nego grabi, sada jos žešćim koracima, reka' bi, noge mu zemlju ne dodiruju.
Mil'cajac, sav zapuvan, pomalo posustaje, i počinje igrati na zadnju kartu:Gešooo, staaaniii, stani ludo 'edna, ne'boj se mene!"
Al', nema vajde, Gešo polako odmiče, a, s'njim i tuka starka.Trči, kolko ga noge nose, povremeno se obazirući, da vidi razdaljinu.
"Stani, stani Gešo, vrak ti sreću odnjo, stan' kad ti kazem!" -sav zajapuren, viče cajac.
" Oš muj, njesam pomanita!" -u punom će trku Gešo-"pa samnom pošlje u pržun!"
"Stani, stani, molim te ki Boga, eto, eto, neću ti ništa, vjeruj mi!"-opet će mil'cajac.
" Ma, stan' ti pička ti materna, za tobom niko ne trče"-odgovori Gešo, i odnese bume starku.



Majk,oliti Mirko Lacmanović
(Mrgud)

Radio je kao fizički radnik na hladnjači tj. "Agroproduktu".
Uvjek bi u svojoj, već staroj i omašćenoj vojničkoj torbici, na posao nosio dvol'tru vina, koju bi, ne malo puta, znao popiti već do marende. Prvi put sam ga upoznao, jos 1985. godine.Nije mogao progovoriti, a da ne zamuca, ali,što je interesantno, kad god bi pjeva', il' se pak naljutio, mucanju ni traga.
Tako ti jednog dana Majk prilazi meni, i vidim, da oće nešto da mi kaže.Muči se da odapne:"Eeesil' se ttti Mmrgude ooožen'jo?"
" Nisam još Majk, al' za koji mjesec će se i to desiti."
A on prsnu:"Nnnnnemuj, nnnemuj nnnikako, ssvetu ti Nnnedlju popoljubim!"
" Zašto Majk? "
"Eeeevo zazašto.Ja sam ssee eto ooožen'jo. Bbbolje b' mi bbilo, dda sam lalav'cu uze, uuna b' me popojela još pprvu nuć, a, a, ooova me 'eede, već dedevetnajst godina i, i nnikako pojesti!!"
Rado se sjećam, jos jedne njegove priče.
Priđe mi, sav ozbiljan:"Dda ti se popojadam mmuj ddragi.Šššta mmi se juče ddesi.Ddolazim ti ja s' pposla, a, a uuna mmmuja mmanitača mme jjoš s' vrata ssreta."
" Mirko, uuna nnaša pras'ca je skros popolud'la.Cjeli, cjelcati ddan, ddrži trstinu  u zub'ma, mlati s'njum tamo amo, rrrokće na svakoga, i sssve prerija po avliji.Sta jjoj je oodendamput, sreću jjoj vrag oodnjo!? "
" 'Eem ti mate ludu.Šššta će joj bbbiti, traži ppprasca manitačo 'edna, eeeto šta joj je.Zzzakalasmo je iiisto popodne k' prascu u  Duk'će, i,  mir u avliji."
"Ddrugi dan, eeto ti mmmene s' posla, kkat, uuna muja najmlađa, lleti ppredame, i, da je mmate kki poludla oot pprije po poure."
"Jja ti u  kkuću, kat, imam šššta vid'ti:Uuuna muja ti ddrži nneku podužu lolozurinu u zub'ma, mlati glavom, i,  ssvako malo režil' ga reži."Šta t' je, šta t' je, vrag ti sreću odnjo, kut si popolud'la danas!?"
"A, uuna ti mmuj dragi još popojačava, vavjek iiisto, mlati, nništa ne proprogovara neg samo reži.Jja se sav prepa, uuze je za mmišku, prodrma, pa jopet vveljo:"Šššta t' je ospice te kidale, šta t' je danas!?"
Kat una izbaci uunu lozurinu iz usta, pa zagrmi nna me:"Šššta šta m'je, žalost te ujela, prasci znaš po pogod'ti, a meni ne znaš!!!"

Pjevac je, isto bio njegov popularni nadimak.
Tako ti ja jednog' dana njega upitam:" Zašto tebe Mirko zovu pjevac?"
" Vvidiš, ja ti imam ppet ćeri iii šestu ženu od ženski' u kući.Ssve oko mmene žžensko.Kat mi sse rorod'la pepeta mmala, ssrete ti mmene muj popobratim, pa upita:"Kakako si Mirko brate?" Ja ti njemu oodgovori:"Ššta's me to pitati, kat smo ssamo ja i,  ppjevac ot muških u kući." Otat ti mmene zazahvaljujui mmum popobratimu zovu i pjevac".

 



Eee,i toga je bilo
(Mrgud)

Tako je,uoči jednog desetog,u G.Ceranje stiga TAM-ić, šabačke registracije, pun malih prasića.
Valja nešto i prije sajma prodati, pa se čojek parkira pred zadrugu, naprti harmoniku, pa zasvira, da se eto, zna zanj'.
A, pred zadrugom, k'o i vavjek, predveče, okuplja se bucvarik ekipa.
Svira li Sapčanin, razveza, i očep'jo t' ga do daske.Ne primjećuje, da se tri starija čojeka, sve nesto becaju na njega.Očigledno im, njegova svirka, iz nekog razloga ne paše, a on, kanda još više pojačava.
"Gedžooo, gas' tu 'armon'ku !!!"
"Trn' je kat' veljo!"
"Čuš ti mene Šabac!Nemuš o' tebe progovor'ti!Gas' kat' kažem!!"
" Slušaj ti bre! Ja sam bre za tebe Johan Sebastijan Bah."
"Ma, slušaj ti Jovane Sebastijane Bače, bakovitu ti majku jebem!Ođe s' se doša bač'ti 'el'!?Gas' to, jer će t' punti iz nje!!"

 



Sastanak, oliti randevu
(Mrgud)

Mjesto sastanka, najljepši korzo na svijetu tj. duž glavne ulice u Benkovcu.
Znak raspoznavanja, kišobran u njegovoj desnoj ruci.
Vrijeme, 6 sati popodne.
Sve štima, sve ide svojim tokom.On je tu, već u 6 za 15, naroda već podosta, meteorološke prilike ne iziskuju kišobran, ali, to njega nije briga, zna zašto ga nosi.
Jedan đir, drugi, treći,.....................,trideset treći....., i, ko zna koji po redu, nje niđe, a vrijeme prolazi.
Mnogi koji ga poznaju, primjetiše njegove šetnje i nervozu ispoljenu zvjernjajući unaokolo.
Jedan, koji je bio van dogovora, a sve zna, prilazi mu, pa reče:" šta je to s tobom, šta si nervozan nešto, a, i koji će ti vrag ta kišobranina, kad niđe oblačka?"
"Ma, da ti u povjerenju kažem, al' samo na brzinu, čekam ti 'ednu malu."
" A, zato s' ti nervozan, a.Pa, kad je rekla doći? "
"Jebem ti, rekla je doći u 6, sad je 7, ako ne dođe do 8, ja u 9 ljepo odo kući!"

 




Petar Bugar


Trpio muj Petar nekoliko dana ali vidi da neš bez kinina prićerati kraju.Nije njemu teško što će murati piti medicinu ,nego je vec upraktika-pije li une vragove ,nesmije piti vinčine,a đećeš gore kletve.Što ćeš muj Petre nema druge nego u "brovac" k Paji Barbuloviću.Doša Petar k Paji a Pajo ki Pajo:"Petre ,j...š li što? "
 "E muj dokture u zadnji desetak godina služi mi samo za pišanje".Vidi Pajo da je ozbiljno ,izvadio krv i sve ostalo ,dade da se to sve brzo završi.Vraća se Pajo s nalazima i objašnjava Petru,ali Petar vidno uzbuđen odgovara:" Dokture kako misliš voda u koljenima?"
"Ljepo muj Petre,imaš vodu u koljenima."
"Dokture ,kako sve ti bogove j....m nikad u životu ga njesam vodnijo!?"

 



Vršidba
(Mrgud)


Poranila snaja ranom zorom i poslije prve bračne (ne)prospavane noći, počela ti spremati po kući.
Već se ona i naradila, kad u neko doba eto ti svekrve.
"Dobrj'tro snajo! Ti vrednija od sviju."
-Dobro jutro majo. Evo, veljo, da priklonim štogoć.
"Neka, neka. Nego, bil' svarila kavu, sreću ti Bog dava?"
-Bi brte majo. Slađu il' grču?
"Meni slađu. Nemerem ti grku, pa eto."
Dodje kava, počeše piti, kad će ti svekrva jope:
"A, bil' mi, sreća ti pjevala, u onoj pinjici natočila zeru vode?"
-Dašta neg bi. Evo de majo.
"A, recde mi, 'el' otekla zera?"
-E, i ne otekla majo, kad sam cjelu noć vrla na njemu."

 



Ćaća i sin
(Mrgud)

Ćaća ćuti. Idu oni dalje kraj drugog kioska mali ce jope: "Ćaća,ćaća kupi mi žvakalicu!"
Ćaća će ti nato: "Ajde mali kvragu,šta će ti žvakalica!?"
Idu oni dalje kad će ti mali jope:  "Ćaća,ćaća kupi mi žvakalicu!"
Smiluje se ćaća, ode na kiosk kupi žvakalcu, mali sav sretan šnjom u usta. Krenli oni dalje mali napuše balon i pukne. Kad ćaća ljoskom po glavi i reče:"Već si joj da vragu sreću!?"

 

 

Ante Kardum
(Mrgud)


Poša ti Ante u lov koji je volio više od svega.Otvara se sezona i grupa je na okupu.Svak
vodi svog psa, pa i Ante, a njegov, tako rekavši, tek što se od sise odvika, mlado štene
kratkodlakog 'tičara.
Cijela grupa prasnu u smij'', pa ce na starog Antu:"Ajde moj Ante, zar ti to zoveš pasom,
pa taj ti ni guštericu nece uvat'ti, kamol' zeca.Ubi ti ljepo to!"
" Eli, Nediljce ti, vi cete moga mladoga mišati sa vašijem starijem", rece Ante.
I tako iz dana u dan, dođe i druga sezona.Ante, ’naki kak'i je, razmazio svoje pašce, pa
mu stalno uz nogu, samo bi se igrao i nikakav zec ni jerebica ga ne interesuju.
Ne bi lovci bili lovci da ga ponovo ne zadirkuju."Ajme, ljudi, vidite li vi 'el ono Ante još
vodi onog istog pasa, pa zar ga još njesi ubio?", zagrajaše.
" El'de, vi ćete moga mladoga mišati sa vašijem starijem," jope ce Ante u obranu svog
ljubimca.
E, al', eto i trece sezone otkako Ante nabavi svog 'ticara.Isto mjesto, isto odstojanje, Ante
ni makac bez svog Brikana.
Scenario isti.Svi ce opet na njega.
"Ma, daj Ante, ubi to vižle, vidiš da ne valja ni vragu, šta ce ti to cudo, pa zar ga još njesi
ubio?"
Ante ce njima: El',Nedilj'ce ti, vi cete muga staroga mišati sa vašijem mladijem."


 

Mićo
(Mrgud)

Mićo je bio kovačev sin.Iša' je u školu ka' i svaka druga djeca, samo što za razliku od njih
nije tuvio ništa.Nije se brte ni trudio, vele.
'Ednog' dana, čisto radi reda, seoska učiteljica podružne skole do četvrtog razreda upita
Miću:"Mićo,.."
A on, ko iz topa, prekide učiteljicu:" Šta je!?"
"Mićo, kaži ti nama kol'ko je dva više dva?"
" Ne znam ja," odgovori Mićo.
"Kako ne znaš ,sreću mu vrak ne odnjo; evo, ja ti dadem dvije jabuke, a i tetka ti dala
dvije - kolko onda imaš jabuka?"
"Nije meni niko ništa da," odgovori Mićo.




Njonji i Tarzan
(Mrgud)

Sajam u Benkovcu, i to još deseti.Gužva ka' i vaje kad je taki dan.Sreta poznati
benkovacki Tarzan (nadimak) Njonjija i, pružajuci mu ruku, rece:"Znaš li ti,Njonji, zašto
mene zovu Tarzan?"
"E, šta ti to mene pitat; to b' ti tleba dnati, a ne ja."
" Ne znaš!?"
"Eto, ne dnam dato te dovu Tardan."
" Pa zato što se rukujem s majmunima, glupane."
"Ajd' u pidu matelnu," odbrusi Njonji, " odo ja kod Štele."
Usput, kod “Šumadije”, vidi Pešinu, pa brzo pretrca cestu i sav zapuvan stade preda nj.
"Pešina, Pešina, đe si, kako si, znat li ti dato mene dovu Majmun?"



Anđelija
(Mrgud)

Uvijek je bilo u svakom mjestu, pa tako i u seoskim sredinama, onih il' onijeh koji su
volili skrenuti malo stranputice.
U Dobropoljcima je bila jedna, za koju se vec odavno šuškalo, a bogami pomalo i
pričalo: drži se s ovim il' s onim.
A, kad bi je sreo, onakvu kako se poduže vremena oblačila, zaista ne b' reka’ da je iz
sela.Više je ličila na neku gospođu građanku, a ne na seljanku.Štiklice umjesto
šlapa,suknja umjesto vuštana i traveže, džemperi i majice umjesto bljuza i oplećka,
pundža il' vec druga frizura, bez povezače il' vacola, našminkana, tj. namazana,
napuderisana i namirisana.Takva ti je bila Anđelija u zadnjih nekoliko godina - odjednom.
Sve je to seoskim ženama upadalo u oči (muški se njesu ni zere čnili, ko zna zašto), pa
su je te iste uvijek popreko gledale.
Tako ti 'ednoga dana Anđelija ušla u seosku zadrugu, a ispred nje se skupilo bar desetak
žena, jer za koji minut treba stici stočno i mekinje.đe koja došla s kariolom, đe koja
dognala magare pa cavrljaju.
Nailazi Anđelija sva skockana, a one se uzvrpoljiše, sve je popreko gledaju, pa najprije
ispotija: ću, ću, ću, ću,... ,a undak se 'edna među njima okuraži pa rece malo jače da se
čuje:
"Ma gledajte je samo što se nakđurila, sraaam je bilo!"
Druga će:"A, kako je nije sramota od muža i djece."
A ha, očepilo to već, evo i treće:"Ja bi muga u top stavila kad bi joj se samo primaka."
"A što smrdi una pumada na njuj, svaku joj vrak sreću!"
"Ma, gledamo je svako malo, zna joj naprdak tamo njuj, vrag je viđo kvočke da duže
sjedi na jajima i tolko dugo kvoca."
"Hm, gledaj štracetine, po stare dane se kurvati."
Anđelija, izlazeći nije izdržala, namjerno il' ne, al' im ipak na sve to dodade: " Bolje dati
pa se sjati, neg' cjeli život stajati i gledati."


 



Nazad na rubriku   Nazad na rubriku

Pošalji komentar

Komentar

Nema odobrenih komentara poslatih za ovaj prilog

OCJENI PRILOG arrow grade 1 grade 2 grade 3 grade 4 grade 5
Prosječna ocjena: 0 Ukupno glasova: 0

Najpopularnije galerije


oglasi bottom arrow


Find more about Weather in Benkovac, RH